Balans unosa i potrošnje, gluteus minimus i ostale zablude

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Dajana Šipraga Zlojutro je napisala tekst: Balans unosa i potrošnje, gluteus minimus i ostale zablude Zima ide, ide zima, Dara svoje salce ima. A ako nema, nabaciće preko zime. Ovo je jedina stvar koju mogu sa sigurnošću da proreknem. Zimi redovno nabacim 2-3 kile. Ljeti obavezno skinem 2-3 kile. Super je kad je proljeće jer će poslije doći ljeto ali sad je jesen. I evo frke.

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Dajana Šipraga Zlojutro je napisala tekst:

Balans unosa i potrošnje, gluteus minimus i ostale zablude

Zima ide, ide zima, Dara svoje salce ima.
A ako nema, nabaciće preko zime. Ovo je jedina stvar koju mogu sa sigurnošću da proreknem.

Zimi redovno nabacim 2-3 kile.

Ljeti obavezno skinem 2-3 kile.

Super je kad je proljeće jer će poslije doći ljeto ali sad je jesen. I evo frke.

Prije su se zimske kile nekako održavale uz redovne planinarske ture vikendom i duže šetnje radnim danom. Uz kombinaciju sa biciklom kao prevoznim sredstovom čak su se rezultati mog apetita mogli držati pod kontrolom. E sad, dolazimo opet do one prekretnice - tako je bilo prije bebe, odnosno djece. Ovo sve pobrojano je bilo vrlo i rado izvodljivo prije djece. Povremeno se tu ubacivao neki aerobik, zumba ili joga ali stvar se naglo komplikuje sa dolaskom male gospode. Ova zima će definitivno biti drugačija sa njih dvoje.

Pisala sam već o nekim svojim tehnikama i načinima skidanja salca, težim i lakšim.

Ipak, prvi zahtjevaju lijepo vrijeme i volju djeteta da vozi biciklić, a drugi vrijeme i mogućnost dolaska na tačan termin. Uz tempo kruženja virusa u porodici, uvijek jedan metod ispašta i kontiuitet jednostavno ne postoji.

Odlazak na bilo kakvu fizičku aktivnost koja zahtjeva tačan termin je jednostavno nemoguć tj. može biti moguć čak i uz prirodni poredak kašlja, slina i recimo upala uha ali ono što se zanemaruje da npr. ja, jedno prosječno zaposleno ljudsko biće, mater po opredjelju, jednostavno ne idem na baterije.
Još jedno stiskanje u vremensko-prostornom kontinuumu postaje (pre)stresno.

Trka da bi se stiglo na vrijeme kad se zvijezde poklope postaje sve samo ne zabava i opuštanje a samim tim se postavlja pitanje smisla i korisnosti.

Kad ti je svakodnevni ritam pored standardne podređenosti poslu, dodatno podređen djeci i njihovom tempu, ono što nedostaje je spontanost. Trebalo je malo vremena, pokušaja i pogrešaka, tuđih i sopstvenih da jednostavno shvatim da je bolje odustati od tih i takvih aktivnosti. Ne, ne opravdavam salavost ali trčanje da bih mehanički istopila naslage i bila fit mama mi nema pretjerano smisla ako tu nema nikakvog uživanja.
Već sam pisala o vremenskom škripcu roditelja i kad bolje razmislim da kad djeci najviše trebamo, kad su mali, najmanje snage imamo da tu pažnju dajemo. I sad da još zadnje atome snage koristim za trošenje energije (koje nemam) je u najmanju ruku, glupavo. Meni.
Volim da čitam Fitness is from Venus pa me često uhvati ludilo kako ću da istrčim polumaraton i kako ću ustajati u pet da bih stigla na posao u sedam. I onda zamišljam kako protrčavam kroz cilj dok mi oboje djece trče u susret...do prve neprospavane noći. Onda shvatim da je ovo period koji zahtjeva strpljenje i manje zalogaje (u svakom smislu).

Ovo je samo deo teksta. Ceo tekst možete pročitati na karadara.net/balans-unosa-i-potrosnje-gluteus-minimus-i-ostale-zablude