Priča o neuspjehu: Da li ću ikada završiti taj fakultet?

Beograd, 06. Septembar 2016. PR Objave: Obaveštenje -

PriÄa o neuspjehu: Da li Äu ikada zavrÅ¡iti taj fakultet?

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Brankica Raković je napisala tekst: Priča o neuspjehu: Da li ću ikada završiti taj fakultet? Trideset mi je godina i nemam diplomu fakulteta. Imam još nekoliko ispita i tako već više od nekoliko godina. Da li me je sramota? Jeste, ponekad. Da li želim da završim fakultet? Da, svakako. Zašto nisam? Ne znam. I nemojte me to pitati, jer imam dijapazon prijatelja i rodbine koji to pitanje postave bar jednom mjesečno.

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Brankica Raković je napisala tekst:

Priča o neuspjehu: Da li ću ikada završiti taj fakultet?

Trideset mi je godina i nemam diplomu fakulteta.

Imam još nekoliko ispita i tako već više od nekoliko godina.

Da li me je sramota? Jeste, ponekad.

Da li želim da završim fakultet? Da, svakako.

Zašto nisam? Ne znam. I nemojte me to pitati, jer imam dijapazon prijatelja i rodbine koji to pitanje postave bar jednom mjesečno.

Jesam li ja bila ona osoba koja je guglala: “Uspješni ljudi koji nisu završili fakultet”? O, naravno da jesam. Koliko god to bilo jadno i patetično. Mi ljudi volimo kad je još neko grešan poput nas. Lakše nam bude.

Sve to krene vrlo spontano. Moj otac u jednom trenutku mog studiranja više nije mogao da finansira moje studiranje, ja sam počela da radim neke honorarne poslove da bih se prehranila, cic mic, korak po korak, sve manje vremena je bilo za fakultet. Prve godine po prestanku studiranja sam još živjela u nadi da ću ja to završiti. U narednim godinama sam nekoliko puta čak pisala molbe za ponovni upis, uz razna obećanja i sebi i njima da je to sad to, evo sad ću ja to. Odlučila sam. Đavola jesam.

I tako sam ja, iz jednog potpunog neuspjeha, jer mi nesvršeni studenti smo veći neuspjeh od ovih koji ni ne krenu na fakultet, krenula da gradim neki svoj uspjeh. Iskreno, na tom mom putu mnogo mi je pomoglo ono što sam do tada naučila na Komunikološkom koledžu, posebno sa časova srpskog jezika na kojem smo najviše vremena provodili baveći se kreativnim pisanjem. Ali, sad je valjalo raditi i zaraditi, izboriti se za mjesto pod suncem, bez diplome u ruci.

Kad imate tetku koja je već ime u svijetu u kojem vi želite da rastete, mnogo vam je lakše, ali ujedno i mnogo teže. Lakše, jer vi već znate kuda idete, teže, jer svi misle da se vi držite za tetkinu suknju i uvijek vas posmatraju kroz tu prizmu. Ali, koga briga? Mene je često bilo.

Imati nekog od koga možete učiti, to je blagoslov. Ja sam učila svaki dan. I učim.

Iz telefonskih razgovora starijih kolega.

Na sastancima na kojima sam satima ćutala i klimala glavom.

Na iskustvima drugih čiji sam dio bila bar kao posmatrač.

Rasla sam tako što sam mogla i htjela sve. Bez izuzetka.

Tako što sam žrtvovala brojne slobodne sate, da bih bila prisutna na projektima koji su me oblikovali.

U deset godina rada u agenciji, nema segmenta kroz koji nisam prošla, sem dizajna i produkcije. Bavila se medija planiranjem, kopirajtingom, akauntingom, ivent menadžerisanjem i svim tim poslovima s engleskim nazivima koji na našem ne zvuče tako egoztično. I uvijek jednom rukom držala PR uz sebe.

Gutala sam knjige, nosila kući odštampane prezentacije i projekte, u periodima slobodnog vremena gledala prezentacije agencije rađene prije mog dolaska i redovno, gotovo svaki dan, pratila šta je to što se dešava u svijetu. Hoću reći – nikad nisam prestala da učim. Ali ni da se manjkom diplome mučim.

Posebno kad smo se prijavljivali na neki tender pa nam je trebao neko fakultetski obrazovan, s papirom. A ja samo onaj toalet imala kod kuće.

Da li sam ja uspjela? Ne znam, neka neko drugi to kaže. Ako, recimo, pitate Coca Colu, jesam, jer su me odabrali među toliko ljudi da baš ja budem njihov bloger.

Da li sam zadovoljna onim što sam postigla? Jesam, zadovoljna sam ovom Brankicom koja je pobijedila i onu nefokusiranu i onu rasplinutu i onu plašljivu i onu koju je previše bilo briga šta drugi kažu.

Da li sam ja sad neko i nešto? Ne. Nisam ni blizu. Prepadnem se kad vidim kako se ljudi olako nazivaju stručnjacima, kako se usuđuju da predaju i drže časove ljudima, maltene bez dana praktičnog znanja. Ali, jesam neko i nešto, sebi i ljudima oko sebe. Jer oni znaju iz čega sam postala sve ovo što sam danas.


 

Ovo je samo deo teksta. Ceo tekst možete pročitati na www.krempitushka.com/prica-o-neuspjehu-da-li-cu-ikada-zavrsiti-taj-fakultet



PODACI O FIRMI

Naziv: Bloggers Network
Adresa: Rajka Mamuzića 6
Grad: Novi Sad 21000
e-mail: kontakt@bloggersnetwork.org.rs
Web: www.bloggersnetwork.org.rs

Više...

POVEZANI SADRŽAJI

Zajednička izjava o završetku projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria

Regionalni projekat Coca-Cola Bloggers Network Adria završava se nakon tri izuzetno uspešne godine... Više...

Zajednička izjava o završetku projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria

Regionalni projekat Coca-Cola Bloggers Network Adria završava se nakon tri izuzetno uspešne godine... Više...

Zajednička izjava o završetku projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria

Regionalni projekat Coca-Cola Bloggers Network Adria završava se nakon tri izuzetno uspešne godine... Više...

Objavite vest

USLUGE

  • Informacije o uslugama saznajte putem e-mail adrese redakcija (at) probjave.com.

Detaljnije informacije...


Zaboravili ste lozinku?   Besplatna registracija
RSS Feed RSS Feed