Mens sana in corpore sano, ili - zašto je važno bildovati i um i telo

Beograd, 25. Februar 2014. PR Objave: Obaveštenje -

Mens sana in corpore sano, ili - zašto je važno bildovati i um i telo

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Mahlat je napisala zanimljiv tekst Mens sana in corpore sano, ili - zašto je važno bildovati i um i telo Sedimo nas dve, pijuckamo kafu, ja se raspričala o nekoj knjizi koju trenutno čitam i primetim jednog trenutka da u stvari pričam sama sa sobom što uopšte nije pametno kad si u društvu. Uopšte nemam koncentraciju za čitanje, kaže. A nemam ni živaca za decu. Sve me nešto nervira. I nešto ni sa kim ne mogu, sve me mrzi.

U sklopu akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria blogerka Mahlat je napisala zanimljiv tekst

Mens sana in corpore sano, ili - zašto je važno bildovati i um i telo

Sedimo nas dve, pijuckamo kafu, ja se raspričala o nekoj knjizi koju trenutno čitam i primetim jednog trenutka da u stvari pričam sama sa sobom što uopšte nije pametno kad si u društvu.

Uopšte nemam koncentraciju za čitanje, kaže.  A nemam ni živaca za decu. Sve me nešto nervira. I nešto ni sa kim ne mogu, sve me mrzi.

Uuuu, kažem ja, to već sluti na neku bolest iznutra, a zašto ne poradiš malo na toj izgubljenoj koncentraciji i interesovanju za svet oko sebe.

Radi, odgovori ona, svakoga dana trči, sve je bolja. U tom trčanju. Ček, bre, zaustim ja, ne može to trčanjem, time možeš da se isprazniš, ojačaš, smršaš, preznojiš se, osetiš sladak fizički umor, ali trčeći teško da ćeš pronaći to što si izgubila.

Znaš kako, prekide me ona - U zdravom telu, zdrav duh - osmehnu se i prekrsti svoje duge noge (dva puta su joj duže od mojih, majke mi). Odmerim je, ona lepa, zgodna, prkosi godinama, ali sama sebi je iznutra ružna i to će jednog trenutka da izbije na površinu, nema sile da neće. I može se desiti da to svoje unutrašnje zadovoljstvo neće moći da zauzda pa makar trčala dan noć.

Da vam ne detaljišem ceo razgovor, nije lepo, ovo je suština. S tom suštinom, ja prekrstim one moje kraće noge, pogledam sebe u staklu i doživim ono što doživljavam kad pogledam sebe u ogledalu - leleee, ko je ova tetka, do juče joj bile duže noge,  i svašta joj bilo čvršće i zategnutije a sad nešto sve klizi na dole, pa se trgnem, pogledam ponovo, koncentrišem se na samu sebe, namignem si u onom staklu i pomislim - što sam leeepaaa! Iznutra, jelte.

Jer, iako se svakodnevno nerviram zbog sitnica koje život znače, ono - razbila čašu, zagoreo mi ručak, nije mi naraslo testo a računi rastu li rastu, one prave stvari me ne nerviraju, koncentracija mi je uvek tu, na dohvat ruke, misli mi bistre a za ćerku i muža imam živaca kao da sam plaćeni psiholog. O tome da me ništa ne mrzi da ne govorim, čak i onda kad me mrzi, jer vremena da me nešto mrzi nemam.

Pa mi se tu u misli umeša jedna što se ubija kad god nešto nije po njenoj volji. Pada kiša - ubiće se. Lepo joj dođe da se ubije jer je muž nervira, svekrva još više, dete je ne sluša, nema vremena ni za šta, što je bila luda pa se udala, uvek ima neki razlog. I tako godinama, muči mene a nikako sebi muke da prekrati. I svaki put joj kažem - Evo, majke mi,  i ja bih se ubila samo nemam vremena, ti si, bre, skroz zaludna. Ona prekine pa nastavi kad zaboravi da mi je već milion puta rekla kako će se ubiti.

Nego, kad sam se rastala sa onom što je sve mrzi i nervira al’ trči zbog zdravog duha i oterala iz misli ovu što se ubija na rate, sedim ovde i stvarno mislim o sebi kako sam mnogo lepa iznutra, nije da ne bih volela da izgledam kao pre deset godina, ali mi je drago što je tih deset godina ostavilo traga na mom telu a nije na psihi. Još se ne izdirem na mlađe od sebe, još nisam ljubomorna na njih, nisam skratila suknju i produbila dekolte, dobro, ponekad pričam sa televizorom, ali još toiliko toga planiram da naučim, interesuje me i gde đavo spava i šta bog radi u slobodno vreme,  sve u svemu - dobro sam. Opet iznutra, jelte.

Do pre dve godine, dok njegovo veličanstvo Cezar, moj najbolji drug i pratilac svuda gde mom mužu na pamet ne pada (sećate se da sam pisala o tome da sam pomišljala da se razvedem samo zato što moj muž nije hteo da me podržava u nekim fizičkim aktivnostima), budila sam se ukočena, s bolovima u zglobovima, jedno tri sata mi je trebalo da „proradim“. I bila sam očajna, majke mi, bila sam svesna toga koliko mi je potrebna neka fizička aktivnost, ali sam sve mislila - večeras ću, pa ujutru ću, pa od ponedeljka, pa od prvog, pa od Nove godine, pa nikad, a sve me i dalje bolelo…

 

Ovde se može pročitati ceo tekst http://mahlat.rs/mens-sana-corpore-sano-ili-zasto-je-vazno-bildovati-um-telo/



PODACI O FIRMI

Naziv: Bloggers Network
Adresa: Rajka Mamuzića 6
Grad: Novi Sad 21000
e-mail: kontakt@bloggersnetwork.org.rs
Web: www.bloggersnetwork.org.rs

Više...

POVEZANI SADRŽAJI

Zajednička izjava o završetku projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria

Regionalni projekat Coca-Cola Bloggers Network Adria završava se nakon tri izuzetno uspešne godine... Više...

Zajednička izjava o završetku projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria

Regionalni projekat Coca-Cola Bloggers Network Adria završava se nakon tri izuzetno uspešne godine... Više...

Zajednička izjava o završetku projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria

Regionalni projekat Coca-Cola Bloggers Network Adria završava se nakon tri izuzetno uspešne godine... Više...

Objavite vest

USLUGE

  • Informacije o uslugama saznajte putem e-mail adrese redakcija (at) probjave.com.

Detaljnije informacije...


Zaboravili ste lozinku?   Besplatna registracija
RSS Feed RSS Feed